Natjecateljska kategorija: T11







Sport: Atletika
Trener:


Izuzetna Kristina
Ovo je priča o Kristini Krsnik.

Zašto pišem o njoj?
Prije svega Kristina je izuzetna djevojčica, a u to ćete se uvjeriti ako nastavite čitati. Upoznala sam ju na upisu u 1. razred, kad je bila uzbuđena.
Sjela je za stol i nakon razgovora napisala Brailleovim pismom „Kristina Krsnik je učenica 1.d razreda OŠ E. Kumičića.".
Osim što je već znala pisati i čitati, točno je napisala rečenicu upotrijebivši sva pravopisna pravila.!!!!!! Da ne duljim, bila je i više nego spremna pohađati nastavu.
Za uspješno školovanje zaslužna je njezina obitelj i gđa. Anita Lukić, tiflopedagoginja. Velik trud uložila je njena učiteljica razredne nastave gđa. Sanja Fabijanić.
Osim što se educirala za rad s osobama s oštećenjem vida, sama je pronalazila načine kako Kristini približiti i objasniti sve školske i izvanškolske sadržaje.
I važno je napomenuti da je Kristina sudjelovala na svakoj školskoj priredbi i to s plesnom skupinom koju je vodila njezina učiteljica.

Stručnjaci iz Centra Vinko Bek proveli su edukaciju za rad s osobama s oštećenjem vida za sve učitelje predmetne nastave.
Time su stekli osnovna znanja o Brailleovu pismu, radu na stroju za pisanje Brailleovim pismom te o načinu kretanja slijepih osoba. Svi smo bili uzbuđeni.
Da, dobro ste pročitali, svi učitelji uče Brailleovo pismo!!!!!!!
Ove godine Kristinu i njezin razvoj i obrazovanje prati tiflopedagoginja Emina Šišić. Učiteljima je dostupna putem e-ma-ila za sve nedoumice u radu.

Prošle školske godine tijekom Europskoga tjedna mobilnosti proveli smo akciju i napravili natpise na Brailleovom pismu za sve učionice i pomoćne prostorije u školi.
To ste trebali doživjeti!
Učenici viših razreda, „naoružani" čekićima i metalnim pločicama, u hodniku škole izrađivali su natpise prema pripremljenim uzorcima.
Morali su pratiti njima novo pismo i to pisano obrnuto (ADORIRP).Odzvanjao je lim, čuli su se čekići, a bilo je i puno smijeha!
Kristina je provjeravala natpise i ukazivala na pogreške. Učenicima je bilo žao što nema više učionica!

Pobrinuli smo se za ormar u razredu koji Kristini služi za odlaganje pribora i knjiga koje je nezgodno svaki dan nositi u školu.
Osigurali smo (tj. nadogradili) i WC kojim se služi samo Kristina i koji je inače zaključan. Samostalan odlazak i korištenje toaleta brzo smo savladale.

Kada smo ove godine odlučili obilježiti Dan bijeloga štapa na svoj način dobili smo vijest da je Darko Matić inicirao, postavljanje linija vodilja za lakše kretanje slijepim osobama i nabavku stroja za Brailleovo pismo za učitelje.
I tako, dok su neki na subotnjoj „špici", Kristina, njezina baka, Darko Matić, Dražen Barišić, radnici i ja postavili smo linije vodilje.
Pitate se kako nam je bilo ?
Probajte i vi u svojoj školi ili ustanovi i vjerujte, nećete požaliti!!!
Ako postoji volja tada je sve moguće!


Priredila: Milica Kolumbić-Di Giorgio