OSOBNI REKORDI:

5000m 14:31 (1984, Zagreb kup)
10000m 30:22 (1984, Zagreb kup)
15000m 45:00 (1990, Rim)
21,097 1:03:47 (1993, Gargnano Italia)
42,195 2:17:05 (1992, Bologna)


Trenirati sam počeo krajem 1979 u Sisku kod profesora tjelesnog Vjekoslava Blaževića.
Moje prvo natjecanje bilo je prvenstvo Hrvatske u krosu u Zaboku. Bila je veljača i zauzeo sam 16 mjesto. Tri tjedna kasnije nastupio sam i na kros prvenstvu Jugoslavije te osvojio 35 mjesto. Tako je to krenulo, ušao sam u atletiku.
Prvo natjecanje na stazi bilo je 1980. u Rijeci . Trčao sam 1500m (4:12), a već idući dan 5000m (16:03).
 
U Sisku sam proveo 4 godine a onda se 1.11.1983. selim u Zagreb i postajem član AK Dinamo kod trenera Milivoja Radojčevića.
Doselio sam se iz Siska u Zagreb i prve dane sam se snalazio kako sam znao.
Prvo vrijeme sam spavao u prostorijama AK Dinama, zatim sam našao posao portira i s kolegom iznajmio stan. Sve sam ostalo podredio atletici.
U to vrijeme kod nas praktički nije bilo profesionalaca. Samo Mladen Kršek.
Meni je klub plaćao stan godinu dana, a poslije je bilo, snađi se. I snalazio sam se. Ja sam već sa 19 godina ostao bez roditelja. Tako da nisam mogao nastaviti s obrazovanjem.

U obitelji ima još trkača. Paripov sin Nikola trči „rekreativno“, a njegov nećak Vedran Lozanov hrvatski je paraolimpijac, sedmi na 5 km i deseti na 10 km na Paraolimpijadi u Ateni.
Kao slabovidna osoba iz male sredine, jednog sela blizu Koprivnice Vedran nije imao sjajne uvjete za život. Nagovarao sam ga na sport, da se bavi atletikom i preseli u Zagreb. Pokazao se talentiranim. Sad je upisao i studij psihologije na Filozofskom fakultetu. Drago mi je za njega. Vedranu Lozanovu, uspješnom paraolimpijcu s nizom velikih rezultata u raznim trkačkim disciplinama je postao i trener!
Vedrana Lozanova sam uzeo i dogovorili smo se za London. Ako bude zdravlja i bez povreda mislim da će dobro odraditi Paraolimpijske igre ove godine u Londonu.
Ja samo hoću prenijeti jedno malo iskustvo, koliko on to može prihvatiti i realizirati.