Rođen sam 22.5.1991. u Imotskom te sam tu živio do svoje devetnaeste godine.


Sa nešto malo manje od 20 dana sam ostao bez desne potkoljenice, ali to me nije ometalo da prohodam sa deset mjeseci na protezi i da se cijeli život bavim sportom i da se ponašam kao svaki drugi moj vršnjak u to vrijeme.

Sa sedam godina sam upisao osnovnu školu te završio svih osam razreda sa odličnim.
Budući da sam imao tako dobre ocjene za srednju školu sam odabrao Gimnaziju dr. Mate Ujević u Imotskom i nju sam završio sa prosjekom ocjena vrlo dobar bez ijednog zaostatka i popravnoga ispita.

2010. godine sam upisao Fakultet Prometnih znanosti u Zagrebu. Već od početka sam pokazao svoj trud i volju za fakultetom te sam i tu sve tri godine preddiplomskog studija dao u roku, te sam sada upisao diplomski studij koji se nadam da ću isto bez problema riješiti.

Od svojih prvih koraka u životu sam pokazao volju za sportom te sam cijeli život uživao baveći se njim.
U osnovnoj školi sam trenirao nogomet te sam branio za zdravu momčad na turnirima i u klubu NK Imotski. Kao i svakom drugom djetetu brzo mi je dosadio nogomet te sam se poslije njega tri godine bavio Kick boxingom i tu sam nastupao na turnirima sa zdravom konkurencijom a i cijelo vrijeme sam išao u teretanu te u njoj radio na snazi.

Prvi put sam se s paraolimpijskim sportom susreo kada sam bio na liječničkom pregledu u Božidarevićevoj 2009. godine.
Tada me je na hodniku dočekao bivši predsjednik Hrvatskog saveza sjedeće odbojke te me zamolio da se dođem okušati ovim sportom. Pristao sam nakon mnogo negodovanja da dođem pogledati jednu utakmicu sjedeće odbojke i na prvi pogled ju zavolio. Kroz odbojku sam se naučio puno više nositi s invalidnosti jer sam bio okružen svim tjelesnim invalidima iako ja nikada nisam sebe opravdavao niti samosažalijevao. Klub u kojem sam igrao sjedeću odbojku je osvajatelj mnogih hrvatskih prvenstava i kupova kao i mnogih internacionalnih turnira te se ponosim što sam imao tu pogodnost da igram za IOK Zagreb.  Godine  2011. i 2012.  sam bio redovni član reprezentacije Hrvatske u sjedećoj odbojci.

Bavim se atletikom, a uža specijalnost su mi bacanje diska i bacanje kugle. Tek što sam se pojavio na prvom državnom prvenstvu bacio sam disk 31m bez okreta i tada sam zavolio atletiku. Nakon mjesec dana na mom drugom natjecanju sam disk bacio 36m iz mjesta.
Krajem osmog mjeseca, svega nakon četri mjeseca suradnje s mojim bivšim trenerom Krešimirom Erešom u Olomoucu (Češka) sam bacio disk 38,84m bez okreta.

U svibnju 2014. godine me je prihvatio trener Ivan Ivančić nakon što sam ga, uz potporu mog kluba AK AGRAM, zamolio da me preuzme. Već nakon mjesec dana na otvorenom prvenstvu Hrvatske sam bacio 14,12m kuglu i 44.96m disk što mi je bilo dovoljno da se plasiram među prvih pet u Europi.

U kolovozu 2014. je uslijedio najljepši trenutak u mom životu do sada!
Na Europskom prvenstvu u Walesu sam osvojio srebrnu medalju u bacanju kugle i brončanu u bacanju diska, te sam postavio novi državni rekord i ostvario svoj dječački san.
Daljni cilj su mi paraolimpijske igre u Rio de Janeiru i dobar plasman na njima.

Želio bih se javno zahvaliti pokojnom treneru Ivanu Ivančiću na svemu što je učinio za mene i što sam uz pomoć njega ostvario životni san te zavolio kraljicu sportova!


Sportska postignuca:
2014.
– IPC EP Swansea-Wales – Srebrna medalja u bacanju kugle i broncana u bacanju diska